Deo zbornika Uvod u svet programiranja

C funkcije za čitanje i pisanje

Email Twitter LinkedIn Facebook Google

Funkcije getchar, putchar, gets, puts, printf i scanf imaju analogne verzije getc, putc, fgets, fputs, fprintf i fscanf koje rade s datotekama. Sve te funkcije kao prvi argument uzimaju pokazivač na spremnik (FILE) povezan s datotekom.

Čitanje i pisanje znak po znak

Funkcije:

int getc(FILE *fp)
int fgetc(FILE *fp)

vraćaju sljedeći znak iz datoteke na koju pokazuje fp. Razlika izmedu getc i fgetc je u tome da getc može biti implementirana kao makro naredba dok fgetc ne smije. U slučaju greške ili kraja datoteke vraća se EOF. To je razlog što je tip vraćene vrijednosti int umjesto char. Funkcija getchar(), koju smo ranije upoznali, implementira se kao getc(stdin).

Primjer: brojač znakova

Program u sljedećem primjeru broji znakove u datoteci, koja je navedena kao argument komandne linije:

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>

int main(int argc, char *argv[])
{
        int ch,count=0;
        FILE *fpt;

        if(argc==1) { /* ime datoteke nedostaje */
                printf("\nUporaba: %s ime_datoteke\n",argv[0]);
                exit(-1);
        }
        else if((fpt=fopen(argv[1],"r"))==NULL) {
                printf("Ne mogu otvoriti datoteku %s\n",argv[1]);
                exit(-1);
        }
        while((ch=fgetc(fpt))!=EOF) count++;

        fclose(fpt);
        printf("\nBroj znakova = %d\n",count);
        return 0;
}

Znak pročitan sa getc ili fgetc može biti vraćen u datoteku pomoću funkcije:

int ungetc(int c, FILE *fp);

Prvi argument je znak koji vraćamo. Znak može biti upisan u datoteku pomoću funkcija:

int putc(int c, FILE *fp)
int fputc(int c, FILE *fp)

Ponovo, razlika izmedu putc i fputc je u tome što putc može biti implementirana kao makro naredba dok fputc ne smije. Funkcije vraćaju ispisani znak ili EOF ako je došlo do greške prilikom ispisa. Funkcija putchar(c)u radu sa fajlovima je definirana kao putc(c, stdout).

Primjer: program cat

Funkcija koja kopira jednu datoteku u drugu može biti napisana na sljedeći način:

void cpy(FILE *fpulaz, FILE *fpizlaz) {
        int c;
        while((c=getc(fpulaz))!=EOF)
                putc(c,fpizlaz);
}

Pomoću nje možemo napisati program cat, koji uzima imena datoteka i ispisuje datoteke na standardnom izlazu, redom kojim su imena navedena. Ukoliko se ne navede ni jedno ime, onda se standardni ulaz kopira na standardni izlaz.

#include <stdio.h>

void cpy(FILE *, FILE *);

int main(int argc, char *argv[]) {
        FILE *fpt;
        if(argc==1) /* ime datoteke nedostaje */
                cpy(stdin,stdout);
        else
                while(--argc>0)
                        if((fpt=fopen(*++argv,"r"))==NULL) {
                                printf("cat: ne mogu otvoriti datoteku %s\n",*argv);
                                exit(1);
                        }
                        else {
                                cpy(fpt,stdout);
                                fclose(fpt);
                        }
        return 0;
}

Uočimo da smo u programu posve izbjegli upotrebu brojača time što inkrementiramo i dekrementiramo argc i argv.

Čitanje i pisanje liniju po liniju

Funkcija koja učitava podatke iz datoteke liniju po liniju je:

char *fgets(char *buf, int n, FILE *fp);

Prvi argument je pokazivač na dio memorije (eng. buffer) u koji će ulazna linija biti spremljena, a drugi veličina memorije na koju prvi argument pokazuje. Treći argument je pokazivač na datoteku iz koje se učitava. Funkcija će pročitati liniju uključujući i znak za prijelaz u novi red i na kraj će dodati nul znak \0. Pri tome će biti učitano najviše n-1 znakova, uključivši \n. Ukoliko je ulazna linija dulja od toga, ostatak će biti pročitan pri sljedećem pozivu funkcije fgets. Funkcija vraća buf ako je sve u redu ili NULL ako se došlo do kraja datoteke ili se pojavila greška.

Funkcija:

char *gets(char *buf);

čita uvjek sa standardnog ulaza. Ona ne uzima veličinu buffera kao argument i stoga se može desiti da je ulazna linija veća od memorije koja je za nju rezervirana. Stoga je bolje umjesto gets(buf) koristiti fgetf(buf,n,stdin). Pri tome treba uzeti u obzir razliku da fgets učitava i znak \n, dok gets znak za prijelaz u novi red učitava, ali na njegovo mjesto stavlja \0.

Funkcija za ispis podataka u datoteku, liniju-po-liniju je:

int fputs(const char *str, FILE *fp);

Funkcija vraća nenegativnu vrijednost ako je ispis uspio ili EOF u slučaju greške. fputs ispisuje znakovni niz na koji pokazuje str, u datoteku na koju pokazuje fp. Zadnji nul znak neće biti ispisan i znak za prijelaz u novi red neće biti dodan.

Funkcija:

int puts(const char *str);

ispisuje znakovni niz na koji pokazuje str na standardni izlaz. Na kraj niza ona dodaje znak za prijelaz u novi red, što ju razlikuje od fputs(str,stdout).

Prepoznavanje greške

Budući da ulazne funkcije vraćaju EOF i u slučaju kada je došlo do greške i u slučaju kada se naiđe na kraj datoteke postoje funkcije:

int ferror(FILE *fp);
int feof(FILE *fp);

koje služe za razlikovanje izmedu pojedinih situacija. ferror vraća broj različit od nule (istina) ako je došlo do greške, a nulu (laž) ako nije. Funkcija feof vraća broj različit od nule (istina) ako smo došli do kraja datoteke, a nulu (laž) u suprotnom.

Primjer: detekcija greške

Sljedeći program kopira standardni ulaz na standardni izlaz i detektira ulaznu grešku pomoću funkcije ferror:

#include <stdio.h>
#define MAXLINE 128

int main(void) {
        char buf[MAXLINE];
        while(fgets(buf,MAXLINE,stdin) != NULL)
                if(fputs(buf,stdout)==EOF) {
                        fprintf(stderr,"\nIzlazna greska.\n");
                        exit(1);
                }
        if(ferror(stdin)) {
                fprintf(stderr,"\nUlazna greska.\n");
                exit(2);
        }
        return 0;
}

Izvor: M. Jurak, Programski jezik C, predavanja 2003/04.